Kraljevsko vino Tokaj
Putovanja su
lepa, neka traju duže, neka kraće. Nekim mestima se vraćamo
jer su nas očarala, neka smo posetili na dan, zadovoljni i ispunjeni, uvek
osveženi i nagrađeni novom energijom, saznanjima i namerom da se ide dalje …
Vođena željom
za novom avanturom i putovizijom pred sobom, dospela sam u Tokaj. Jedino šta sam o njemu znala jeste da je vinogradarski kraj. Ali tamo doznah da je on posebna vinogradarska
regija ne samo u Mađarskoj nego i u
Evropi.
Tokaj je
varošica sa nepunih četiri i po hiljade žitelja, smeštena u blizini ukrajinske i
slovačke granice, na nekih pedesetak kilometara od grada Niređhaza. Čak pet hiljada
hektara je pod čuvenim vrstama grožđa, a vinogradi su uglavnom na 150 do 200
metara nadmorske visine.
U Tokaju se proizvode vina koja spadaju među
najpoznatija svetska desertna vina.
A davne 1067.
godine pominje se Takaj i njegovo vino. Koreni grada i tvrđave vežu se za 1353.
Negde u to vreme naišli su
Mongoli i razrušili ih. Stoleće kasnije Tokaj postaje kraljevski grad, a tokom
istorije bivao je rušen i građen kao i mnoga druga naselja ondašnje Evrope.
Stvaranjem
Austro – Ugarske, Tokaj se razvija, ali nakon Prvog svetskog rata ponovo je
razoren i gubi status grada.
Trebalo je
dosta vremena, preciznije do 1986. da se taj region ponovo uzdigne i počne napredovati.
Sada je tokajsko vinogorje poznata turistička destinacija sa ukusnim i prepoznatljivim
“ pićem bogova."
Ni kiša koja
je lila kad joj vreme nije, sredinom jula, s namerom da rastera turiste i pokvari im ugođaj hladnog mlaza vina niz grlo, nije uspela. Uporni i radoznali posetioci šetali su ili sedeli u nekom od mnogobrojnih
tokajskih podruma, kada se već nije moglo sedeti po sunčanom vremenu u lepo uređenim
baštama hotela, restorana ili kafića.

A
čim zastane pljusak, eto putnika koji su se pokrenuli, željni akcije.
Prija šetnja
uz varljivu Tisu koja teče gotovo sredinom gradića. Nedaleko je i druga reka po imenu
Bodrog. Dve reke, ali i dve planine: Karpati i Zemplen planine, pa eto ideje ko
voli planinarenje. No, može se čamcima i brodićima niz reke, ništa manji doživljaj od penjanja uz brda.

Mereći gradić koracima,
kad bi kiša zastala, ima se šta videti. Hotele pomenuh, ali ima predivnih
skulptura sve sačinjene u čast vina ili
istorijskih ličnosti i događaja.
Dostojanstvene crkve, neke pomalo oronule, novo
pozorište, lepa stara i novija zdanja. Kako god sve nagoveštava da je to najpoznatija vinska regija za
desertna vina u Mađarskoj.

I sve podseća
da se upravo tu pripremaju asu i furmint,
čuvena tokajska, vina kraljeva, i to punih 380 godina.

A koliko su
Mađari ponosni na tu svoju tradiciju, na tokajsko vino, govori podatak da se u
državnoj himni u jednom njenom stihu
zahvaljuje” Bogu na daru slatkog nektara iz vinograda Tokaja”.
Meni ostaje
samo još da kažem – živeli !















2 comments
Ziveli ! Najlepse desertno vino !!!
ReplyDeleteživeli
ReplyDelete