facebook instagram

Putovizija


Venčanje na dve hiljade 200 metara, naprosto iznanađenje za mene.  Neobično i svakako  posebno.


Valjda su mladenci  toliki zaljubljenici u snežnu lepotu alpske zime da su svoje venčanje obavili baš  tamo u Obertauernu na snežnom planinskom vencu  Alpa.

Kad se malo promisli, ako su strastveni skijaši taj ski centar jeste zapravo  dobar izbor, jer tamo snega ima  tokom cele sezone koja počinje sredinom novembra i traje sve do početka maja.




 A sneg, onaj pravi, rastresiti, ili vlažni ili utabani ili pomalo ledeni adut je Obertauerna, austrijskog skijališta, petog na listi u toj zemlji. Naselje Obertauern se nalazi  na 1740 metara, a planinske padine  su sa 264 centimetra prosečne maksimalne visine snega. 


Obertauern se nalazi  u srcu Austrije, malo mesto, a ima 150 hotela različitih kategorija. Sa ponosom ističu da imaju čak dva sa pet zvezdica, a gostima je na raspolaganju ukupno  9.500 kreveta. Zimovalište
raspolaže  i sa nižim kategorijama smeštaja koji je namenjen   mladima.












I sledeći podaci koje ću  vam predočiti  su za respekt. Skijalište  ima 100 kilometara raskošnih staza, 26 žičara i 26 koliba koje su takođe na snežnim pistama.


Meštani su prve turističke korake napravili  još u 19. veku.
Ali tek između dva svetska rata turizmom se bave  u pravom smislu te reči i od tada je on postao važan u privrednom razvoju kraja.
Od svih gostiju 50 procenata su Nemci, 25 su Austrijanci, a ostali su iz zemalja sa kojima se graniče: Poljska, Mađarska, Češka, Slovenija, Hrvatska, ali tu su i gosti iz skandinavskih država i Velike Britanije.


Iz Beograda i  Novog Sada  do Obertauerna je lako doći, kolima  se stiže za 7 - 8 sati, a može i avionom do Salzburga i ostaje još devedestak kilometara do skijališta.
Neverovatno je da mesto ima samo 280 stanovnika , ali su napravili jako 
dobar posao za čitavu opštinu. Turizam im je postao najvažnija privredna delatnost, njime  se 100 posto bave  i od  njega žive.



Prednost tog skijališta je u tome da se nalazi u kotlini i  da su mu  svi  smeštajni kapaciteti povezani sa žičarama i gondolama, a to znači da se odmah nakon smeštaja može krenuti na skijanje. I da, još je nešto važno -  nema čekanja na žičarama.
U tu turističku metropolu skijanja valja  doći porodično, sa decom jer nema nekih naročitih priprema pošto su odmah na snegu. Postoje tauern rutend – krug po turama, za skijaše kao i za decu gde se ona animiraju da zavole i nauče skijanje.



Legendarni Bitlsi  1965. godine došli su u Obertauern da bi  snimili spot za film “Help” i tako su pomogli da on postane svetski poznat. I ne samo to, Obertauern je  toliko napredovao, da million gostiju može da prenoći, i tako je stasao  u peto najtraženije, najbolje i najlepše skijalište u čitavoj Austriji. Zahvalni i vredni meštani odužili su im  se predivnim skulpturama ispred hotela gde su boravili.



Skijaša ima odasvud  pa tako i iz  naših krajeva. Neki se vraćaju toj beloj snežnoj raskoši. Za one koji žele da  savladaju atraktivni zimski sport  tu su učitelji skijanja, poput Holanđanina Larsa Vutersa, veštog instruktora,  koji već četiri godine zaredom gostima pomaže da savladaju zimske veštine na snegu. I kaže to mu uspeva.



A za ljubitelje noćnog skijanja nudi se osvetljena staza duga kilometar i po, i tako od 19 pa do 22 sata eto uživanja.






















U Obertauernu učitelj  skibajka, u prevodu - vožnja bicikla po snegu, Herman Koh  svetski je poznat po toj veštini. To je čovek sa pet rekorda koji su ušli u Ginisovu knjigu. Privilegija je da vas  on obučava.


A kad sunce zađe i zaustave se žičare kreću  drugačiji sadržaji. Ali najpre  predah u udobnim  mnogobrojnim hotelima poput “ Lačenhofa”, porodičnog hotela sa 50 soba i 100 ležaja.



Ono što je takođe posebno  uz snežne radosti u tom zimovalištu jeste fantastičan pogled sa dva vidikovca. Prvi je na 2000 metara gde je smešten prestižni restoran Tref.


Na preko 2300 metara takođe pogled na “snežnu zdelu”  kako se još zove Obertauern ali i na pobelele  planinske masive gde se desilo venčanje s početka priče.

U centru te jedinstvene skijaške arene bogat je i noćni život. Po klubovima muziku puštaju di džejevi, po lokalima raznovrsna pića i hrana.






Parti na otvorenom pod zvezdanim nebom. Pred Božić adventska dešavanja poput  sajma na najvišoj nadmorskoj visini u tom delu Austrije. Na štandovima poslastice, prirodni proizvodi i rukotvorine sve uz muziku.  Zaista posebna božićna atmosfera.



A ako ste početkom decembra u Obertauernu imaćete priliku da se susretnete sa krampusima. To je tradicija, povorka ljudi u strašnim maskama  koji idu glavnom ulicom sa šibama u rukama, treba ih se kloniti jer  znaju da ošinu. 






Neverovatan događaj, a najuspelija maska biva pohvaljena.

I tako  kad se sve sabere Obertauern je zaista izazov za skijaše, ali ne samo za njih nego i ostale zaljubljenike u snežnu raskoš uz poštovanje napora tamošnjih  ljudi da je obogate raznovsnošću.








December 16, 2018 1 comments


Putovanja su lepa, neka traju duže, neka kraće. Nekim  mestima se  vraćamo  jer su nas očarala, neka smo posetili na dan, zadovoljni i ispunjeni, uvek osveženi i nagrađeni novom energijom, saznanjima i namerom da se ide dalje …

Vođena željom za novom avanturom i putovizijom pred sobom,  dospela sam u Tokaj. Jedino šta sam o njemu znala jeste da je vinogradarski kraj. Ali tamo doznah da je on posebna vinogradarska regija  ne samo u Mađarskoj nego i u Evropi.


Tokaj je varošica sa nepunih četiri i po hiljade žitelja, smeštena u blizini ukrajinske i slovačke granice, na nekih pedesetak kilometara od grada Niređhaza. Čak pet hiljada hektara je pod čuvenim vrstama grožđa, a vinogradi su uglavnom na 150 do 200 metara nadmorske visine.

U Tokaju se proizvode vina koja spadaju među najpoznatija svetska desertna vina.
A davne 1067. godine pominje se Takaj i njegovo vino. Koreni grada i tvrđave  vežu se za 1353. 



















Negde u to vreme naišli su Mongoli i razrušili ih. Stoleće kasnije Tokaj postaje kraljevski grad, a tokom istorije bivao je rušen i građen kao i mnoga druga naselja ondašnje Evrope. 

Stvaranjem Austro – Ugarske, Tokaj se razvija, ali nakon Prvog svetskog rata ponovo je razoren i gubi status grada.
Trebalo je dosta vremena, preciznije do 1986. da se taj region ponovo uzdigne i počne napredovati. Sada je tokajsko vinogorje poznata turistička destinacija sa ukusnim i prepoznatljivim “ pićem bogova."

Ni kiša koja je lila kad joj vreme nije, sredinom jula, s namerom  da rastera turiste i pokvari im  ugođaj hladnog mlaza vina  niz grlo, nije uspela. Uporni i radoznali posetioci  šetali su ili sedeli u nekom od mnogobrojnih tokajskih podruma, kada se već nije moglo sedeti po sunčanom vremenu u lepo uređenim baštama hotela, restorana ili kafića. 



A čim zastane pljusak, eto putnika koji su se pokrenuli, željni akcije.
Prija šetnja uz varljivu Tisu koja teče gotovo sredinom gradića. Nedaleko je i druga reka po imenu Bodrog. Dve reke, ali i dve planine: Karpati i Zemplen planine, pa eto ideje ko voli planinarenje. No, može se čamcima i brodićima niz reke, ništa manji doživljaj od penjanja uz brda.


Mereći gradić koracima, kad bi kiša zastala, ima se šta videti. Hotele pomenuh, ali ima predivnih skulptura sve  sačinjene u čast vina ili istorijskih ličnosti i događaja.




 Dostojanstvene crkve, neke pomalo oronule, novo pozorište, lepa stara i novija zdanja. Kako god sve nagoveštava  da je to najpoznatija vinska regija za desertna vina u  Mađarskoj.



















I sve podseća da se upravo tu pripremaju  asu i furmint, čuvena tokajska, vina kraljeva, i to punih  380 godina.





















A koliko su Mađari ponosni na tu svoju tradiciju, na tokajsko vino, govori podatak da se u državnoj himni u jednom njenom  stihu zahvaljuje” Bogu na daru slatkog nektara iz vinograda Tokaja”.
Meni ostaje samo još da kažem – živeli !

November 20, 2018 2 comments

Ako ste poslom dospeli u Užgorod ili ste  pak bili blizu pa svratili u najveći  zakarpatski grad  svakako ste ga napustili  obogaćeni novim  saznanjima i impresijama. A o  Užgorodu, lepom ukrajinskom gradu sa dobrom energijom ima mnogo toga…


To je grad na sedam brda poput evropskih metropola Rima, Praga i  Barselone, kao i turskog Istambula.
U tom gradu je najveća  aleja lipa na Starom kontinentu smeštena na obali reke Už. Pod lipama nema mesta letnjim žegama, a njihov hlad posetioce dariva svežinom.


Ali pre čuvenih lipa, treba doći do ukrajinskog  naselja  sa 114 hiljada žitelja koje je  svega nekoliko kilometara od slovače granice. Malo dalje je i Mađarska. Na severnom  delu grada pružaju se Karpatske planine : Poprični i Makovice.



Grad ima  svoj istorijski, stari i noviji deo, deli ih reka Už. Dve obale spaja most za pešake, uvek pun ljudi koji nekud žure. Na tom mostu je i najmanja statua slobode na svetu postavljena 2011. godine. Inače, na raznim mestima  po naselju nalaze se minijaturne bronzane skulpture koje su prava turistička atrakcija, sačinio ih je Mihajlo Kolodkha. 


On je  tvorac statue Ujka Kolje, sada već užgorodske legende, koji je bio lučonoša, išao je ulicama i palio fenjere. Sa sobom je uvek nosio torbu u kojoj su bile novine, večera  i rakija.
Meni se ipak posebno dojmio kip Masarika koji se nalazi pri početku čuvene aleje lipa.


U Užgorodu ima prekrasnih crkava, neke sa dugom tradicijom, neke su nove. Znamenitost i ukras  grada je Hristovozdviženski hram sa zanimljivom prošlošću. Napravljen je 1640. godine kao jezuitski hram kada je Janoš X Druget preselio Jezuite iz Slovačke  u  Užgorod. Sredinom 18. veka izgrađen je novi hram u baroknom stilu.


Kada je Papa Klemen IV raspustio jezuite  hram je predat Grko - katoličkoj eparhiji i postao je saborna crkva sa pravoslavnim obredima. Tome je doprinela i Marija Terezija  te otuda spomenik carici  u neposredoj blizini crkve.


Crkva Hrista Spasitelja je glavna  katedrala Ukrajinske pravoslavne crkve, prepoznatljiva je po  kupoli koja je karakteristična  za pravoslavlje i može se reći  da je tek punoletna jer je izgrađena 2000. godine.


Užgorod  je i grad studenata sa 10 fakulteta. Ima i 13 hotela, a tokom godine puno je kulturnih manifestacija. Pomenuću  čuvenu letnju regatu. Užgorod je i grad cveća, najdominantniji je cvet  sekure.

Na grbu grada je grozd. Legenda kaže da se Zevs naljutio na Vakha, boga vina i radosti i prognao ga do Karpata. On je dok se spremao za izgnanstvo izneo lozu i naučio Užgorodce da je uzgajaju i prave vino. Otuda grozd na grbu, a svake  godine se u Užgorodu održava Festival  mladog vina.


Za kraj ostavila sam najlepši deo Karpatske duše -  Užgorodsku tvrđavu. Ugnezdila se na kamenitom brdu sa čijih zidina se pruža divan pogled na grad. 




Potiče iz 13. stoleća i postepeno je građena, mada je na tom mestu već bila tvrđava u VII veka. Kao i svaka slična građevina i ta ima svoje priče. Prenosim vam  ih.


Poljski vojvoda rešio je da osvoji užgorodsku tvrđavu. Inkognito je došao u grad i svojom spretnošću upoznao je kćerku vladara Drugeta, mađarskog vlastelina. Devojka je bila čuvena po lepoti. Zaljubila se u vojvodu. Opijena od ljubavi, strancu je odala sve tajne tvrđave. Kada je otac saznao za to naredio je da je živu zazidaju, a vovjdodu da pogube. Po predanju od tada duša devojke luta hodnicima.





















Ispričaću vam i drugo narodno predanje. U sredjem veku u zidinama Nevske tvrđave čuvane su verenice uglednih plemića zato se i zvala tvrđava nevesta. A na padini pod ruševinama tvrđave nalazi se Nevski stub. Smatra se da je to veliki  polni organ diva, kome su se   mlade žene klanjale kada su želele potomstvo.




Da kažem i to  da se u zamku nalazi muzej sa eksponatima flore i faune sa Karpata.
Ipsred tvrđave smešteno je  malo etno naselje sa tradicionalnim kućicama i proizvodima.



Ako sam vas bar malo zainteresovala, ili vam  bar malo približila taj zakarpatski grad - dušu Karpata, sa njegovim današnjim i davnašnjim znamenitostima, lepotama i legendama   - dobro je.



November 10, 2018 1 comments
Newer Posts
Older Posts
My photo
Putovizija
View my complete profile

About

Sve fotografije su moje osim ako nije drugačije naznačeno. Ne kopirati i korstiti bez dozvole.

All photographs are mine unless stated otherwise. Do not copy or use without permission.

Follow

Archive

  • ►  2024 (1)
    • ►  January (1)
  • ►  2021 (1)
    • ►  November (1)
  • ►  2019 (10)
    • ►  December (1)
    • ►  November (1)
    • ►  October (1)
    • ►  July (1)
    • ►  June (2)
    • ►  April (2)
    • ►  March (1)
    • ►  February (1)
  • ▼  2018 (19)
    • ▼  December (1)
      • Snežni vrhovi - austrijski Obertauern
    • ►  November (2)
      • Kraljevsko vino Tokaj
      • Užgorod - duša Karpata
    • ►  October (2)
    • ►  September (3)
    • ►  August (2)
    • ►  July (9)

Created with by ...